Majke u Diyarbakiru protestiraju 294 dana i traže povratak djece iz terorističkih kampova
Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske
Sve više porodica se priključuje mirnim protestima ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP) u Diyarbakiru, na kojima majke već 294 dana traže da im se vrate djeca koja su odvedena u terorističke kampove, javlja Anadolu Agency (AA).
Među desetinama majki koje s fotografijama sinova protestiraju ispred sjedišta HDP-a je i Songul Altintas koja već šest godina traga za svojim sinom Muslumom.
Poručila je kako je njen sin najprije odveden u HDP, a potom u planine, te kako neće odustati od protesta dok se njen sin ne vrati.
"Već šest godina tragam za svojim sinom. PKK je otela mog sina i želim da ga vrate. Dosta je više, neka prestane ovo nasilje. Bez naše djece nemamo ni praznika. Naša borba traje već 294 dana i ovdje smo do kraja. Nikada nećemo odustati. Želim svoje dijete nazad. Mnogo mi nedostaje", poručila je Altintas.
Među prisutnim roditeljima na protestu u Diyarbakiru je i otac Suleyman Aydin, čiji je sin prije pet godina kao 15-godišnjak odveden u planine.
I Aydin poručuje da neće odustati dok se ne vrati njegovo dijete, podvlačeći kako je HDP odgovorna za odvođenje njihove djece.
Uputio je poruku čelnim ljudima HDP-a: "Da li je ovo vaše shvatanje demokratije. Da li vi ovako predstavljate narod. Da li je vaše predstavljanje naroda to što u planine odvodite njihovu djecu od 15 godina?"
Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske.
Fevziye Cetinkay je tog 3. septembra počela mirni protest ispred zgrade HDP-a, a s njom su tada bili i suprug Sahap i njihovih četvoro djece. Hatice Ceylan, majka Cafera, se 8. oktobra također pridružila protestima. Istakla je da je njen sin kidnapovan prije četiri godine, kada mu je bilo 15 godina. Kada je čuo da je i njegova majka učestvovala na protestima, Cafer je odlučio pobjeći iz redova PKK-a kako bi došao do svoje porodice.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Turske saopštilo je 26. novembra da je značajan broj terorista napustio redove PKK i predao se. U ovoj godini je to učinilo blizu 300 članova terorističke organizacije.
Onima koji se predaju država pruža brojne mogućnosti, poput prava na obrazovanje i slobodu bez straha i opresije. Nisu zlostavljani, mogu slobodno kontaktirati svoje porodice i pružena im je pravna pomoć.
PKK je separatistička organizacija koja se nalazi na listi terorističkih grupa u Turskoj, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Tokom trodecenijske terorističke kampanje protiv Turske, teroristi PKK-a ubili su najmanje 40.000 ljudi.
Partija HDP tereti se za povezanost s teroristima PKK-a, a više čelnika te partije je optuženo za širenje terorističke propagande i pružanje pomoći teroristima.
